Džepna Venera blog

Dragi moji gosti, danas,  ovog prazničnog dana imam posebno zadovoljstvo da najavim još jednog nam dragog gosta, mada uz malo zakašnjenje, tako da ćemo iskoristiti mogućnost da je izgrlimo i izljubimo i za praznike kao i za rodjendan koji je nedavno bio.

DOBRO MI DOŠLA,  DRAGA NAŠA PRIJATELJICE!

Draga Vera,

Tvoj mail zraci poštovanjem i iskrenošću, osobinama koje izuzetno cijenim kod tebe. Obradovao me je tvoj mail ali i bacio  u dilemu.  Na jednoj strani je moja želja da gostujem kod tebe, a na drugoj, bezbroj trenutnih obaveza, koji su bez pretjerivanja, potisnuli  moju inspiraciju za pisanje u drugi plan.  Ali evo, potrudiću se !

Verkić, odmah na početku, želim da ti se zahvalim na pozivu za gostovanje, kao i na toploj dobrodošlici. Evo, već sam se lijepo raskomotila, a i kafica je tu. Pa da počnem!

Kada stigne decembar

Snijeg je dosegao visinu 40 cm na mom balkonu. –  Sve saksije su odjednom postale nevidljive.

Bliži se i Božić. Prodavnice su prepune kupaca, a  redovi su  beskonačni. Sve šljašti i treperi, a pod nogama lokve otopljenog snijega.

Napolju su žešći minusi. Nikud bez kape, šala i rukavica. Kasnije, nešto od istih  moguće je pronaći kod kaserke, ako se čovijeku da, da ponovo strapa , da bi preuzeo ono što je predhodno zaboravio.

Kupiš čizme, i kao uzdaš se u njihov kvalitet, a uvijek se pokaže da na ovakvom vremenu,  ništa se ne može mjeriti sa parom debelih čarapa i gumenjacima.

Decembar je najmračniji mjesec u godini. Mrak zavlada krajem već oko 4 sata popodne. Prava je uživancija upaliti svijećice i uz šolju čaja baciti se na čitanje knjige.
I mada je vremana trenutno malo, za par listova ili tri, uvijek se nadje slobodan trenutak.

Kupila sam i čestitke za nadolazeće praznike i ovaj vikend ću da se dam na pisanje istih. Ja eto, još uvijek držim do ovog običaja, i trudiću se da ga sačuvam.  Znam da onima kojima šaljem,  donosi radost.
A i  šta je malo truda, naspram radosti u njihovim srcima i potvrde da su sjećanja živa i da veze nisu popucale, ma kolike daljine nas dijelile.
Ako sve bude išlo po planu, od ponedeljka su na putu.

Drugarica mi je donijela borovih grana, šišarki i sviježih listova za Bozićnu dekoraciju. Do sada sam uspijela napraviti samo jednu. Ostatak, na balkon da održi svježinu.
Biće jošs dekoracija tokom decembra i u januaru. Jest da je lakše kupiti dekoraciju u cvjećari, ali ima nešto u tome, kada se čovijek sam potrudi i stvori nešto svojim rukama.
I zato, živjela kućna radinost i lični kreativitet, ma kako se činilo da se nešto utišao u posljednje vrijeme.

Čeka me i rodendan u sljedećoj sedmici. Prelistavam kuhar u potrazi za dobrom idejom. Koje pecivo, koji kolač? Pitanja je bezbroj, pripreme su zahtjevne ali i donose radost.
Radost okupljanja, druženja i djeljenja sa dragim ljudima.

I ovog decembra biće jelka. Ne suviše velika, najradije, kao i prošle godine, jedna od max, metar i 1/2.
Ukrasićemo je u duhu tradicije koju nosim u sebi i biće naravno u znaku ljubavi, jer uvijek je bilo mnogo ljubavi, vezane uz ovaj čin.
Nemam više onaj špicasti vrh za jelku, kao u kući mog djetinjstva ali imam zvijezu. Nešto novo, nešto staro, ali duh je isti. Onaj, za nas tako važan, koji predstavlja ljubav i mir.

Decembar je i posljednji mjesec u godini. Znak da se još jedan ciklus privodi kraju. Otpratićemo ga bez žali, bez kajanja, bez gorčine, bogatiji za još jedno životno iskustvo.

Nećemo djeliti iskustva na dobra i loša. Reći ćemo, da je sve što nas je dodirnulo, što nas je isprobalo i pokadkad snašlo, samo jedno iskustvo više.

Vjerovaćemo da nas svako to iskustvo, čini sposobnijim i spremnijim za nove životne bitke.

Vjerovaćemo da nas pogled na svijet i ljude, tim iskustvom postaje blaži i da razumijevanje za svakog, ne znači odobravanje svega i svačega, već razumijevanje, za put drugih, njihove borbe i odluke koje su donosili,  kao plod njihovih iskustava.

I dalje ćemo njegovati mir, jer smo suprotno iskusili i spoznali vrijednost te riječci. Znamo da se sve rada u mislima, a manifestuje kroz dijelo. Tako se vraćamo na odgovornost za svoje misli, shvatajući njihovu moć  i činjenicu da niti jedna misao ne može proći neocarinjena.

Njegovaćemo zahvalnost za sve poklone koji su nam dati i nećemo kriviti nikoga, što pokadkad nismo vidjeli poklon u samom poklonu.

Nećemo kriviti ni sebe zbog toga, jer znamo da krivnja nikuda ne vodi, niti doprinosi miru u sebi i oko sebe.

Oprostićemo, ne zato što smo naivni, već što čin opraštanja oslobadja naše omče i daje nam slobodu, onu istinsku i pravu.
Onu, koja ne nalazi letački duh u zarobljenišvu krutih stavova.  Zato, oslobadjamo da bi i sami bili slobodni od svake vrste negativne vezanosti. Oslobodivši druge, oslobadjamo sebe. A oslobodivši sebe, dajemo prostor ljubavi i miru da se iskazu u svakom čovijeku .

Draga Verkić,

Bila mi je čast i zadovoljsvo gostovati kod tebe. Tvoj entuzijazam i angažman , vidljiv je i vrijedan poštovanja. Šaljem ti čestike za tvoju godišnjicu blogovanja i za enormni razvitak kroz koji si prošla tokom tvoje prve godine blogovanja. Ja, i ako sam sve to posmatrala sa strane, nisam mogla da se otmem osjećanju divljenja tvom trudu i volji da ostvariš ono što želiš. Zelim ti uspješan nastavak blogovanja, mnoštvo ideja i inspiracije u vremenu koje je pred tobom. Hvala jos jednom za poziv i gostovanje.

Afroditta / Viva la Vida