Kada stigne decembar – AFRODITA u gostima!
Dragi moji gosti, danas, ovog prazničnog dana imam posebno zadovoljstvo da najavim još jednog nam dragog gosta, mada uz malo zakašnjenje, tako da ćemo iskoristiti mogućnost da je izgrlimo i izljubimo i za praznike kao i za rodjendan koji je nedavno bio.
DOBRO MI DOŠLA, DRAGA NAŠA PRIJATELJICE!
Draga Vera,
Tvoj mail zraci poštovanjem i iskrenošću, osobinama koje izuzetno cijenim kod tebe. Obradovao me je tvoj mail ali i bacio u dilemu. Na jednoj strani je moja želja da gostujem kod tebe, a na drugoj, bezbroj trenutnih obaveza, koji su bez pretjerivanja, potisnuli moju inspiraciju za pisanje u drugi plan. Ali evo, potrudiću se !
Verkić, odmah na početku, želim da ti se zahvalim na pozivu za gostovanje, kao i na toploj dobrodošlici. Evo, već sam se lijepo raskomotila, a i kafica je tu. Pa da počnem!
Kada stigne decembar
Snijeg je dosegao visinu 40 cm na mom balkonu. – Sve saksije su odjednom postale nevidljive.
Bliži se i Božić. Prodavnice su prepune kupaca, a redovi su beskonačni. Sve šljašti i treperi, a pod nogama lokve otopljenog snijega.
Napolju su žešći minusi. Nikud bez kape, šala i rukavica. Kasnije, nešto od istih moguće je pronaći kod kaserke, ako se čovijeku da, da ponovo strapa , da bi preuzeo ono što je predhodno zaboravio.
Kupiš čizme, i kao uzdaš se u njihov kvalitet, a uvijek se pokaže da na ovakvom vremenu, ništa se ne može mjeriti sa parom debelih čarapa i gumenjacima.
Decembar je najmračniji mjesec u godini. Mrak zavlada krajem već oko 4 sata popodne. Prava je uživancija upaliti svijećice i uz šolju čaja baciti se na čitanje knjige.
I mada je vremana trenutno malo, za par listova ili tri, uvijek se nadje slobodan trenutak.
Kupila sam i čestitke za nadolazeće praznike i ovaj vikend ću da se dam na pisanje istih. Ja eto, još uvijek držim do ovog običaja, i trudiću se da ga sačuvam. Znam da onima kojima šaljem, donosi radost.
A i šta je malo truda, naspram radosti u njihovim srcima i potvrde da su sjećanja živa i da veze nisu popucale, ma kolike daljine nas dijelile.
Ako sve bude išlo po planu, od ponedeljka su na putu.
Drugarica mi je donijela borovih grana, šišarki i sviježih listova za Bozićnu dekoraciju. Do sada sam uspijela napraviti samo jednu. Ostatak, na balkon da održi svježinu.
Biće jošs dekoracija tokom decembra i u januaru. Jest da je lakše kupiti dekoraciju u cvjećari, ali ima nešto u tome, kada se čovijek sam potrudi i stvori nešto svojim rukama.
I zato, živjela kućna radinost i lični kreativitet, ma kako se činilo da se nešto utišao u posljednje vrijeme.
Čeka me i rodendan u sljedećoj sedmici. Prelistavam kuhar u potrazi za dobrom idejom. Koje pecivo, koji kolač? Pitanja je bezbroj, pripreme su zahtjevne ali i donose radost.
Radost okupljanja, druženja i djeljenja sa dragim ljudima.
I ovog decembra biće jelka. Ne suviše velika, najradije, kao i prošle godine, jedna od max, metar i 1/2.
Ukrasićemo je u duhu tradicije koju nosim u sebi i biće naravno u znaku ljubavi, jer uvijek je bilo mnogo ljubavi, vezane uz ovaj čin.
Nemam više onaj špicasti vrh za jelku, kao u kući mog djetinjstva ali imam zvijezu. Nešto novo, nešto staro, ali duh je isti. Onaj, za nas tako važan, koji predstavlja ljubav i mir.
Decembar je i posljednji mjesec u godini. Znak da se još jedan ciklus privodi kraju. Otpratićemo ga bez žali, bez kajanja, bez gorčine, bogatiji za još jedno životno iskustvo.
Nećemo djeliti iskustva na dobra i loša. Reći ćemo, da je sve što nas je dodirnulo, što nas je isprobalo i pokadkad snašlo, samo jedno iskustvo više.
Vjerovaćemo da nas svako to iskustvo, čini sposobnijim i spremnijim za nove životne bitke.
Vjerovaćemo da nas pogled na svijet i ljude, tim iskustvom postaje blaži i da razumijevanje za svakog, ne znači odobravanje svega i svačega, već razumijevanje, za put drugih, njihove borbe i odluke koje su donosili, kao plod njihovih iskustava.
I dalje ćemo njegovati mir, jer smo suprotno iskusili i spoznali vrijednost te riječci. Znamo da se sve rada u mislima, a manifestuje kroz dijelo. Tako se vraćamo na odgovornost za svoje misli, shvatajući njihovu moć i činjenicu da niti jedna misao ne može proći neocarinjena.
Njegovaćemo zahvalnost za sve poklone koji su nam dati i nećemo kriviti nikoga, što pokadkad nismo vidjeli poklon u samom poklonu.
Nećemo kriviti ni sebe zbog toga, jer znamo da krivnja nikuda ne vodi, niti doprinosi miru u sebi i oko sebe.
Oprostićemo, ne zato što smo naivni, već što čin opraštanja oslobadja naše omče i daje nam slobodu, onu istinsku i pravu.
Onu, koja ne nalazi letački duh u zarobljenišvu krutih stavova. Zato, oslobadjamo da bi i sami bili slobodni od svake vrste negativne vezanosti. Oslobodivši druge, oslobadjamo sebe. A oslobodivši sebe, dajemo prostor ljubavi i miru da se iskazu u svakom čovijeku .
Draga Verkić,
Bila mi je čast i zadovoljsvo gostovati kod tebe. Tvoj entuzijazam i angažman , vidljiv je i vrijedan poštovanja. Šaljem ti čestike za tvoju godišnjicu blogovanja i za enormni razvitak kroz koji si prošla tokom tvoje prve godine blogovanja. Ja, i ako sam sve to posmatrala sa strane, nisam mogla da se otmem osjećanju divljenja tvom trudu i volji da ostvariš ono što želiš. Zelim ti uspješan nastavak blogovanja, mnoštvo ideja i inspiracije u vremenu koje je pred tobom. Hvala jos jednom za poziv i gostovanje.
Afrodita,predivna, kao uvek. Zamišljam sve ono što nam je opisala. Želim srećan Božić i skorašnji rodjendan! 🙂
Srecan Bozic svima koji slave i naravno Afroditi!
Čestitam ti Božić i sve najbolje za nastupajuće praznike:))
Neka radost božične noći greje te cele godine, i sećanje ja okićeni bor neka napuni srce smehom i….kesom punom para:))
Obradovala sam se jako tvom tekstu. Evo jos malo i decembar je na izmaku, onda dolazi ponovo svetlost…
sretne Bozicne praznike i puno radosti u Novoj godini…
veliki pozdrav 😀
Prvi komentator na ovaj post je spammer, čisto da ukažem.
Srećni praznici. <3
[…] Afrodita sa tekstom “Kada stigne decembar” […]