„Neke odgovore znam, mnoge ne, ali to je moj motiv da naučim nešto novo i da podelim sa drugima.“ – Amarilis
Veoma teško mi je bilo da izaberem pitanja na osnovu tvojih tekstova sa bloga. Naime, ti si neko ko zaista misli na sve. Za svako koje sam želela da postavim, pronašla bih odgovor na blogu.
– Iako sam mislila da tvoj blog redovno pratim, izgleda da to baš i nije bila istina. Dok sam čitala ponovo starije tekstove na njemu, sve više sam se divila tvom izuzetom radu i želji da nam preneseš što više informacija.
Zato i dajem odgovor na pitanje – zašto ja sve ovo radim, kakva vajda od toga i za mene i za druge.
– Profesor si engleskog i nemačkog jezika. Znam da si veoma ogorčena sistemom našeg školstva. Možeš li malo šire da nam objasniš? Šta bi ti prvo menjala?
Svoj prvi blog – Kako da nikada ne naučiš Engleski sam počela da pišem za par mojih učenika, kada su mi pokazali svoju profil fotografiju na Facebook-u. Bilo je to pre više godina. Užasnula me je činjenica, da se ne radi samo o šali, nego da deca zaista razmišljaju na taj način o školi, a to izgledalo ovako:
www.blogger.ba/slike/113769.1862937.jpg
A to bi bio i moj odgovor – neaktivnost i dosada, mora se stati na put tom trendu među decom.
– Slažem se, sistem je glavni krivac, ali ne i jedini. Profesori, pripreme za čas, motivacija učenika ….?
Ko sam ja da dam neki konačni odgovor na to pitanje. Ja samo pokušavam malo da pomerim planinu, nisam jedina, naravno. Ovo je moja priča:
Velika planina je svojom senkom zaklanjala malo selo. Zbog nedostatka sunčeve svetlosti, deca su rasla rahitična. Jednog dana, seljani ugledaše najstarijeg u selu, kako je pošao izvan sela, sa keramičkom kašičicom u ruci.
– Kuda ćeš? – upitaše ga.
On odgovori: – Idem u planinu.
– Zašto?
– Da je pomerim.
– Sa čim?
– Sa ovom kašičicom.
– Ti si lud! Nećeš nikad uspeti!
– Nisam lud, znam da neću uspeti, ali neko mora da počne.
– Sve više mogu da čujem „savete“ (od kojih poludim) upućenih deci poput: ma nema veze, zašto bi se mučio i trošio vreme na učenje kad diploma za zapošljavanje danas nije presudna. Gde nestade znanje? Šta za tebe znači obrazovanje?
Obrazovanje je život sam po sebi i ne sme nikada da prestane. Postoji jedan nova reč u engleskom jeziku, koja se sve više prihvata kao jedan od budućih obrazovnih koncepata za generacije, koje dolaze – edutaiment učenje, obuka kroz zabavu i mislim da je to jedan (naglašavam, jedan) od načina da se pokrene motivacija za učenje i obrazovanje.
– Kažeš da je prvi korak ka učenju, a ja bih rekla i svega drugog u životu – ODLUKA! Zašto blog? Razlog, ciljevi?
Deo onoga što radim, pripreme za časove, odgovore na pitanja, koja dobijam, pretvaram u postove. Neke odgovore znam, mnoge ne, ali to je moj motiv da naučim nešto novo i da podelim sa drugima.
Evo primera – pitala me deca zašto se kaže majmunče za znak @. Malo sam istraživala i podelila priču o tome
– Svaki tvoj tekst je jedinstven. Interesantnim pričama si me prosto „kupila“. Njima podstičeš želju za učenjem i „teraš“ nas da se stalno vraćamo u želji da još nešto novo saznamo i naučimo. Koristiš li ovaj način predavanja i u svojim privatnim časovima. Kako deca reaguju na te pričice?
Deca obožavaju priče.
– Da li je ovaj tvoj blog svojevrsna dopuna tih časova?
Hvala Vera, za ove divne reči. Blog nije dopuna nego priprema časova. Još uvek, i u ovim godinama, radim uvek nove i drugačije prepreme časa i onda to pretvaram u postove.
– U svojim postovima koristiš slike, boje. Znam iz iskustva da ovakav način učenja utiče na brže i lakše pamćenje. Da li si i ranije koristila ovaj metod? Ako nisi, možeš li da napraviš neku paralelu.
Sve je u sinapsama, spojevima između nervnih ćelija, osnovnim prenosnicima informacija.
Sinapse genaracija 21 veka su jako različite od sinpsi kod nas iz proteklog veka a samim tim se razllikuje i proces učenja i memorisanja. Sam tekst više nije dovoljan, dodatne stimulacije su neophodne radi memorisanja.
– Tvoja posvećenost blogu i čitateljima je fascinantna. Instrukcije, saveti, konkretna pomoć, sa svim potrebnim dodatnim linkovima. Odakle ova ljubav, jer za sve ovo što radiš, na način na koji radiš, je potrebna ogromna ljubav. Ljubav prema stranim jezicima, pisanoj reči, pričama, blogu, prema ljudima?
Sve zajedno, ne bih mogla ništa da izostavim.
– Na mnoge od nas si, sigurna sam, uticala na razne načine. Pola noći (mali primer samo) sam provela praveći svoj online CV. Da li je online CV moda, trend ili potreba? Da li si ti uticajan bloger?
Kao što rekoh, nemam odgovor na sva pitanja, pa ne znam da li je online CV moda, lično mislim da jeste. Razlog što sam pisala o tome je sledeći: moja nekadašnja učenica me je kontaktirala u vezi CV-a, pa smo istraživale svetske trendove na tu temu. Ja sam naravno, napisala post o tome.
Ne, nisam uticajan bloger.
– Jedna od tvojih mnogobrojnih osobina je skromnost i zato sam očekivala ovakav odgovor. O uticajnim blogerima se mnogo pisalo. Uticajnost i popularnost su različiti pojmovi. Ima li uticajnih blogera? Kako se „meri“ uticajnost?
Iskreno, nemam pojma. Videla sam neke analize i neke sajtove sa tom tematikom, kada sam videla naslove od uticaja, zaboravila sam tu temu „za vek i vekov“. Ja sam iz prošlog veka, za mene je uticaj pitanje srca, mora da me štrecne da bih osetila neki uticaj 🙂
Tako da se moji kriterijumi sigurno ne poklapaju sa većinom. Mada. mnogi blogovi, koje pratim se visoko kotiraju. Mislim ipak da smo još uvek u fazi kada je off-line život mnogo bitniji za stvaranje nekih uticaja na bilo koju oblast.
– abc.amarilisonline.com je veoma posećen blog. Inspiraciju za jedan od tekstova ti je daje i upit preko kojeg su posetioci došli do njega. Na koji način biraš temu posta? Koliko često su oni odgovor na neki od mnogobrojnih mejlova koje dobijaš, a koliko njih nastaju kao želja da u jednom vremenskom periodu obradiš i zaokružiš jednu celinu?
Teme postova su mi prilično zbrda-dola, priznajem. Razlog je nedostatak vremena a i pisanje odgovora na pitanja koja dobijam mejlom. Pošto je obrazovanje u pitanje, izgleda da je većini lakše da li direktno pišu, nego da ostave komentar. Tako da stvarno dobijam puno pitanja, na koje pokušavam da odgovorim u svojim postovima.
– U godini dana 3 ebook! Mogu samo, u ime svih nas, koji te čitamo, da ti kažem – HVALA! Pored svih obaveza koje imaš, tvoj kontinuitet pisanja i nadasve redovno objavljivanje postova na blogu je na zavidnom nivou. Odabir teme, izvanredne pričice, igrice, pesme, linkovi, odgovori na mejlove, ebook, pisanje i na drugom tvom blogu, kako uspevaš sve to da postigneš?
Još jednom – hvala. Malo sam zapostavila jedan blog nauštrb drugog, ali – videćemo.
– Bloger si koji piše već par godina. Šta bi savetovala svima koji bi želeli da zaplivaju i u ovim vodama?
Mnogo sam saveta već dala kolegama profesorima, ali izgleda ne pravih, ne vidim da su krenuli sa blogovanjem. Meni se već misli u glavi formiraju u obliku postova. Mislim da je važno setiti se detinjstva i lepote igranja i onda se upustiti u avanturu zvanu blog.
– Znam da je abc.amarilisonline.com blog tvoja velika ljubav, međutim ne mogu ovaj razgovor sa tobom da završim, a da se ne osvrnemo i na drugi amarilisonline.com. Tvoje pisanje je tako čudesno, na momente isuviše realno, a na momente dopuštaš sebi da se vineš u svet mašte.
Kako vidiš sebe gledajući unazad kroz svoj život? Svi smo mi samo putnici u ovom našem životu, ali većina nas su i sanjari, od kojih samo malobrojni mogu zvezde da dohvate. Da li si ti passenger koji ostavlja nezaboravan trag za sobom, ili si sanjar zagledan u stars koje za tebe nisu nedostižne?
Jao Vera, volela bih da jesam taj passanger, (to mi je jedan od uspelijih priča, po skromnom mišljenju) mislim da bi većina ljudi volela da isto to kaže za sebe. Vreme je jedini merodavni sudija.
– Priča: „Sećanje na Narod“ me u velikoj meri asocira na vreme tvoje i moje mladosti – NAŠE mladosti. Tad se govorilo MI. JA skoro da nije ni postojalo.
Danas, kad ne postoji MI, kad neko tamo JA iskače ispred drugog JA, da li i dalje veruješ u dobro kao ideju? Može li Narod ponovo da nam se vrati?
Lično – ne verujem. Ali smem da se nadam.
Da se osvrnem još na jednu predivnu priču. O Bati i ekipi, neću ovoga puta, ali ću da zastanem malo kod Proročice.
Svako od nas na poseban način doživljava pročitano. U ovom tekstu, Proročica je (za mene) potpuno nevažna. Na mene je ogroman utisak ostavio izuzetno maštovit način, na koji nam u stvari govoriš o velikim životnim istinama koje često ne prepoznajemo.
– Ne mogu da odolim: a koliko godina ti imaš? 🙂
Šalim se, na ovo pitanje ne želim odgovor. Iznosim samo delić onoga što bih volela jednom, kad se i lično upoznamo, da ti ponovim. Sudeći po onome (da drugo ostavimo za sada po strani) što ti nama od srca daruješ na svom blogu, ja izjavljujem da u svom životu nisam srela kreativniju, profesionalniju, maštovitiju, posvećeniju, profesorku od tebe. Profesorku koja sa pravom pita:
Na vama, drage majke je da pronađete odgovor.
– Da li bi još nešto dodala?
vukajlija.com/zabava/posteri/80337-ubi-me
– Za kraj, draga moja Amarilis, jedna priča za tebe (mada sam sigurna da je znaš)
Cvet amarilis se smatra simbolom ponosa, odlučnosti i blistave lepote!
Hvala na divnom razgovoru! Nadam se da nisam previše umorila ni tebe, a ni naše čitatelje.
PREPORUKE ZA OVU NEDELJU – #pratipetak #followfriday
@istok – Tajna moć vremena- prevod na srpski
Džunglica blog – Mama, tata, silovao me školski drug
@oooLejla – Radionica, kurs, škola, pa u krug
@GagaDjermanovic – Internet, javna sfera & društvene promene
@BerislavB – Da li je ćutanje zlato
@sarahstory – Ona
NOVI BLOGOVI
Slušaonica 6 blog je aktivan svega dva meseca. Od samog njegovog „rođenja“ znatiželjno pratim svaki novonastali post na njemu i veoma uživam u čitanju ovih mladih entuzijasta.
@Slusaonica_6 – Ja sam ološ. Tako kažu.
Za sada ću da ćutim 🙂 🙂 🙂
Almazzzz blog – Muda
Nasa draga svestrana Amarilis! Redak primer coveka, ucitelja, zene, vodolije..ima jos jedan dar, jos jedno savrseno znanje. Necu reci koje je ako sama ne kaze.
Privilegovana sam sto smo Komsinice, jedna kafa je iza nas, bice ih jos.
A sto dobro izgleda, wouuuu nadam se da cu i ja tako tada! 😉
Poslednji objavljen tekst od zelena je Astrologija u slikama
Ponos, odlučnost i blistava lepota nije samo simbol cveta amarilis!??? Osećala sam ja to ….. 😉
Verkić, ja sam ti sve rekla dok smo ovo radile, ali da ti se zahvalim još jednom na vremenu i trudu, koji si mi posvetila(još sam u ćošku, samo da znaš).
Komšinice, bez reči, hvala, kafenisanje i otkrivanje astroloških tajni je pred nama 🙂
Poslednji objavljen tekst od Dragana Amarilis je Potrošački horoskop za 2012 godinu zmaja
Draga moja, ja mogu samo tebi ponovo da zahvalim. Da bi napisala ovaj tekst morala sam da provedem jednoooooo 🙂 vreme ponovo na tvojim blogovima. Ovoga puta mi nije promakao ni jedan post. A u njima …
Hvala draga Verkic. Puno hvala. Radujem se i pocastvovana sam zbog izbora i ljudi sa kojima delim ovaj #pratipetak …
Koliko puta sam samo htela da odustanem od pisanja, ali evo zbog ovakvih lepih stvari necu odustati… slova su moj spas i moja radost…
Ponovo si uradila odlican posao, zbog te izdrzljivosti i upornosti, ti se divim, a o Amarilis, sta reci osim da je divna zena koju poznajem kroz napisane reci i „razgovore“ na socijalnim mrezama…
Veliki pozdrav
Poslednji objavljen tekst od Sarah je Imamo samo jedan!
Hvala ti mila. Kažeš: „Koliko puta sam samo htela da odustanem od pisanja, ali evo zbog ovakvih lepih stvari necu odustati… slova su moj spas i moja radost“.
Mnogo je lepih stvari koje nas drže u najtežim trnucima. Ti trenuci nestanu, ali ono lepo ostaje da živi u našim sećanjima, zato nikad ne treba odustati. Jedna reč, samo jedna reč može da nas „digne“, da nam da snagu i volju da pomerimo planine.
Kada neko u prolazu,kao ja, „naleti“ na Tvoj blog može samo da konstatuje da nema odgovora na pitanje: Gde i naročito kako započeti?
Puno je nepismenih i vrlo osionih koji nam zagorčavaju svakodnevnicu stavljajuči svoj interes ispred opšteg.
Najžalosnije je to da svoju moč demonstriraju na sopstvenom uverenju da to čine u ime i po volji naroda.
Svako ko i malo želi da se potrudi, pronaći će način gde, i kako da započe, jer i nisam sigurna baš na šta si mislio, na blog ili….. Na ovom blogu nisi prvi put, a na njemu ima toliko linkova, da samo ako i mrvicu volje imaš, ne jedan, dva, već i na nekoliko blogova ćeš da pišeš.
Tvoju drugu konstataciju zaista ne želim da lpmentarišem. Uverenja su nešto lično i na meni je samo, ili da čitam nečiji blog, ili, hvala Bogu. postoji tamo gore jedan crveni krstić, pa lako rešimo te probleme koje nas opterećuju i kako ti kažeš zagorčavaju nam svakodnevnicu.
I svakom slučaju, u životu ne smemo da budemo ogorčeni. Ogorčenost nas nigde ne vodi. Stojimo u mestu i postajemo sve ljući i ljući. Može li nam to doneti nešto dobro? Naravno da ne! U takvom stanju ni planinu ne možemo da vidimo, a kamo li nešto drugo.
Moj komentar se odnosi na sistem u kome živimo.
Mišo, oprosti, onako napisano krivo sam shvatila!
Po meni su krivi ljudi. Baš ti osioni ljudi koji misle da mogu sve i da su Bogom dani. Ipak, kad je u pitanju školstvo, bez obzira na sve mane i propuste u sistemu, nikad se neću, niti mogu složiti, da zbog svega onog lošeg treba deci da govorimo da ne uče. Nije bitan papir, veoma važno je znanje. Mi decu treba da uverimo da je znanje moć koju oni mogu kasnije da iskoriste. To me boli.
U potpunosti se slažem sa Tobom kada je u pitanju sticanje znanja kroz školovanja dece.
Kroz razna takmičenja , van naše zemlje, rezultati koje postižu naša deca daju nam za pravo da, možemo da konstatujemo, da imamo kvalitetno školstvo. Samo, ako mi je dozvoljeno, mogu da primetim, da je možda preobimno i da ne prati potrebe naše privrede, što ima za posledicu odliv visoko obrazovanih kadrova, koji posao nalaze van naše zemlje. To je, mora se priznati, veliko opterečenje koje naša privreda teško podnosi. Zato je potrebno uvesti plansko školovanje kadrova, kako je to u poslednje vreme učinila Slovenija.