Bako da ti pomognem? 1. maj -izletište „Šikara“
Tražeći danas po netu podatke o našem izletištu „Šikara“, naišla sam na www.skyscrapercity.com gde možete da pogledate zaista dobre slike Sombora. I nekad i sad. Medjutim, ono što je meni lično privuklo pažnju su slike izletišta kojeg sam danas posle….. pa sigurno 20-tak godina, ponovo posetila i to zajedno sa svojom kćerkom i unučićima, rodjenom sestrom i njenim unukom.
Sa posebnim zadovoljstvom stavljam 2 slike preuzete sa pomenutog sajta i moje današnje gde se vidi da su divlje deponije uklonjene, gde je sve počišćeno, smeće pokupljeno, medjutim kako će već sutra, nakon odlaska vašara, ringišpila, autića i svih njihovih špecija za decu sve da izgleda, ne znam.
Ove dve prve slike su preuzete sa www.skyscrapercity.com
Nakon čišćenja naših komunalnih radnika, te radne akcije održane 27. 04. 2010. godine demokratske omladine Sombor naša Šikara danas 1. maja izgleda sasvim drugačije na veliko zadovoljstvo svih nas.
Kako su oni radili za sve nas, zavredili su da stavim i par slika radne akcije.
Sve ovo je dovoljan dokaz. Svi zajedno možemo promeniti mnogo toga. Vratiti stari sjaj ili bar uraditi ono malo……. uz minimum truda, želje i volje.
Ipak da vidimo kako je to danas bilo. Kako je izgledalo. Vratila sam se u dane svoje mladosti kada smo redovno obilazili ovo izletište, kada smo jedva čekali da se popemo na Lazin breg….. kada smo šetali, igrali fudbal….
Danas nakon toliko vremena, ponosna sam jer sam se uspela popeti na naš BREG. Naš „Lazin breg“. Nije bilo lako, moram da priznam, ali mi je bilo veliko zadovoljstvo.
Da krenem ipak od početka. Izgled moje ulice. Odlazak do sestre, kćerka i unuk.
Unuka i ja, a na meni naravno majica sa grbom Sombora.
Usput, u ulici svoje sestre, nisam odolela a da ne snimim ovaj mali bunarić ispred jedne kuće. Simpatično i kreativno.
Deo nekadašnjih kočija još je tu!!!
Bako da ti pomognem??? Moj unuk pravi je kavaljer već i sada, nadam se da će ostati i kad malo poodraste.
Prva osvojena uzvišica.
Dole se snalazi kako ko zna 🙂
Nastavljamo šetnju kroz šumicu sretni znajući da je 27. 04. 2010. komunalno odeljenje vršilo tretman krpelja. Nemamo se čega bojati.
Majka i kći.
Tri musketara. Svi za jednog jedan za sve!
Dve ponosne bake sa unucima.
Eeeee kreće teži deo. Veći uspon…… za sada ja još na sigurnom.
Konačno na samom vrhu. Ja se sledila, ali sam uspela napraviti jednu sliku.
Pogled na šumicu je predivan, ali od silnog straha od visine (užasavam je se) slikala sam i datum na kamenu (na kojem sedimo 🙂 ), ali iskreno niti se sećam datuma, niti sam izgleda slikala 🙂 . Pritiskala jesam al’ ne dovoljno, jer sam se jednom rukom držala za kamen. Sećam se samo da mnogo davni beše, ali koji moraću nekako da saznam.
Gore nekako i dodjoh, ali dole, beše tu svašta.
Pa da idemo redom, sedenje i nećkanje, bil’ bi krenula il’ ne bih i šta bih uopšte sad i kako uradila
Neka vrsta puzanja
Odmaranje
Hodanje po strance i vatanje za sve i svašta pa i najtanju grančicu.
Moram da priznam da je bilo i klizanja na nogama ali u nekom čučečki stavu s pokušajem i uspešnim izbegavanjem puzanja na zadnjem delu tela. Ta slika je…… nešto mutna…. baš i nije za prikazivanje…… ali konačno, povratak…….. medjutim primetismo odmah i papire kojih nije bilo dva sata pre toga.
Na red je došlo i naše obećanje deci da će moći ići na tobogan.
Au, pa ovo je visoko!
Na autićima se i mama isprobala.
Makni mi se, gde si baš tu sad naišao.
Dan je bio prelep, topao sunčan i prvi put nakon ne znam koliko godina nije bilo ni K od kiše, inače svake godine obavezno padne makar toliko, taman da nas otera kući. Dan smo iskoristili maksimalno. Šetali smo, pokazali deci da je priroda nešto što mora da se čuva, uživali, smejali se i zaključili da bismo uskoro mogli sve ovo da ponovimo.
Vratili smo se umorni, večera na stolu, naši vredni muževi……..
E sve je lavli dzavli..nego gde nadje ti ove smajlice, a Verkic? 🙂
Zelena kod Kokice, nadam se samo da me neće zadaviti, nikako da joj kažem, odnosno da je priupitam. 🙂 Ako me ne bude izvesno vreme znaj da me je izlemala. 🙂
Nece Kokica bre, kul je ona tip 🙂
A ti si sexy baka, da znas samo 😉
Zelena, divno je ovo čuti. HVALA TIIIIIIII!!!!! 🙂
Divne fotke Verkić. Obožavam da ih gledam i volEm kada ih neko postavi na blog. Vi ste jedna vesela porodica i kompaktna. Vidi se. Bako, imaš divne unuke, brižne. A na gornjim fotkama, naročito mi se došao onaj gospodin (verovatno gradonačelnik) koji u košulji i kravati „krči“ šipražje. 😀 😀 😀 Verovatno samo za fotkanje! 🙂
Divan izlet napraviste!
Dudo hvala ti na lepim rečima. U ovim našim vremenima kad malo toga imamo moramo naučiti da se držimo jedno drugih, jer oslonac je svakom potreban.
Što se tiče onog gospodina nije gradonačelnik nego je direktor JKP „Čistoća“ koji zaista radi gde god treba. Tog dana je bio u odelu i kravati jer je došao na kratko ali je zato prethodnih dana bio sa svojim radnicima. Jedan zaista izuzetan čovek kome ništa nije ni teško ni ispod časti. Kamo lepe sreće da takvih ljudi ima malo više 🙂
Interesantne slicice, uvek sam govorio da je bitno sa kim si, a ne gde si 🙂
U pravu si, ali i mesto je izvanredno, samo vidiš da u šumi oko nas nije bilo nikoga. Ljudi su doveli decu, ali nažalost ne u prirodu i šetnju nego na tobogane i ringišpile.
Meni je to strašno. Neće da mrdnu sto metara dalje. Mi smo kao roditelji dužni tu našu decu maknuti malo i od kompjutera, vratiti ih bar malo i onim pravim vrednostima, druženju sa porodicom, igri, trčanju u prirodi.
Слике су дивне! 🙂
Hvala Ivana, nisam nikakav stručnjak za slike, ali smo zato uživali 🙂
Svaka čast direktoru „Čistoće“ i u pravu si, kamo sreće da svi direktori zasuču rukave sa svojim radnicima. Bilo bi svima bolje! 🙂
Dudo, nateraćemo mi njih. Samo polako, videćeš 🙂
Lepa dečica
lepa priroda
lepa i baka 🙂
Breskvice hvala na prelepim komplimentima 🙂
Super fotkice, svi ste mi super, i bunarčić me oduševio, još nisam videla tako mali. 🙂
Nego, Verkić, petak prošao, a tebe nema ?? Gde si ti?? Da te nije ipak ta Kokica izlemala?? 🙄
Shunjalice, kamo sreće. Nažalost nisam bila kod kuće, ali evo sa malim zakašnjenjem ipak napisah #pratipetak.