"Vučica"
Kako je ovaj kratak tekst nastao pre nekoliko dana, a nisam ga do sada objavila čekajući slike, u medjuvremenu me je noćas naša Mahlat i njen toliko snažan novi post Putuj Selma ostavio nemu, bez teksta i zato ga toplo preporučujem svakom pre nastavka čitanja ovih par rečenica ovde. Nakon toga, ne treba više objašnjavati šta za mene znače DIV ŽENE i VUČICE naših vremena.
Naš život koji se pre sad već mnogo godina zaista mogao zvati „u ritmu muzike za ples“ pretvorio se u ludu trku i bespoštednu borbu za goli opstanak. Emocije su nam se stapale jedna u drugu kako je koji novi dan dolazio.
Trebalo je posedovati pravo umeće i znanje da bi se iz svog tog ludila prethodih godina moglo otrgnuti, izboriti, izaći i nastaviti. Svi koji su uspeli, postali su jači jer su uspešno odoleli iskušenjima koja je život stavljao pred njih.
Borili smo se, (i još uvek to radimo) svako na svoj način jer trebalo je prehraniti svoju porodicu i sebe, a niko nije bio poštedjen. Jedan od načina je i pisanje koje tera ljude na razmišljanje na sasvim drugačiji način kao zoranaruza svojim člankom Šta, kao, ne poznajemo se? Online i offline život – jedan isti ili dva različita? , dok drugi kao kremasica svojim savetima pomaže kako rešiti mnoge (manje) probleme s kojima se žene susreću svaki dan, ali ništa i manje bitne. Pa ipak smo mi žene, zar ne?
Ili, može i ovako, jednostavno ne propustite pročitati mirkosam i njegov nov članak „Snaga“ gde na kraju kaže: – Zahvalan sam na svemu što imam! Biće Vam sve jasno.
Medjutim, Svetlana Zarić slikar i dizajner primenjene umetnosti, je po meni ovde zaista zaslužila vidno mesto. Neumoljivo radeći svakim danom uspeva sve ove godine biti glavni oslonac i stub u svojoj porodici.
Talenat i kreativnost, te div ženice kako je ja zovem, uočavamo na njenim slikama – uljima na platnu i ručnim radovima, gde za izradu koristi isključivo prirodne materijale. Njene prve radove nastale u trošnoj kućici, koju je ona s ponosom nazivala „moj atelje“ , mnogo puta smrzavajući se, imate priliku ovde videti.
Sve prikazane slike su vlasništvo pomenutog umetnika s čijom dozvolom su i objavljene.
Jedna od bitnih kategorija na ovom blogu od danas će biti i Div-žene gde će svako ko želi imati mogućnost čitati izuzetno tragične a za mnoge verujem, i poučne priče iz stvarnog života tih Vučica naših vremena. Biće prikazani i radovi nekih od njih koji su svojom dovitljivošću, neprestanim trudom i upornim iznalaženjem načina kako opstati, postale pravi borci u nemilosrdnoj borbi za opstanak.
Ovom posebnom odvojem kategorijom iskazujem svo svoje divljenje umeću življenja, svima koji nisu sedeli oplakujući svoju strašnu sudbinu nego su se borili prilagodjavajući se s’ posebnom veštinom samo njima znanom!
Blogovi i njihovi postovi ovde navedeni su s razlogom da nas nateraju na razmišljanje kao i da se zapitamo: – da li smo zaista svesni koliko nam mogućnosti život pruža. Otkrijmo ih i iskoristimo na najbolji način jer mogućnosti postoje samo kad ih prepoznamo kao mogućnosti .
Pocecu da preskacem agregate i da prvo svracam kod tebe za preporuke sta za citati na blogovima,lol… 😛
Odlican izbor !
Joooooooojjjjjjj, Deda, nije valda samo zbog toga?
I ja mislim isto sto i Deda! Samo napred!
Hvala mnogo i dobro mi došla na blog!
Biće ti potrebna velika snaga da se posvetiš Div ženama jer su njihove priče lične pobede, ali istovremeno i odraz kolektivnog poraza o kojem većina, znamo, ne voli da misli.
Preko žena se skoro sve slamalo. Sa njihovim i dušama i telima obračunavali su se što po buvljacima, što po frontovima. Ali kolektiv to ne priznaje.
Za mene su to – ti „mali“ ljudi Uprkos Svemu i Svima – heroji mog doba i druge heroje nemam. Divim im se i znam da će ih pamtiti potomci, bez obzira na to kako i šta hoće da pamti zvanična istorija. Oni su sada deo porodičnih istorija i sve što su učinili je neizbrisivo. Možda to neće razumeti njihova deca, al hoće unuci. Moja se prababa razvela, i ja se time ponosim, dok se moja baka toga stidela.
A tebi želim da istraješ, svim srcem!
Jelena zaista ti hvala na ovim lepim rečima koje su mi ujedno i veliki podsticaj za dalje. Nadam se samo da ću biti dostojna svih tih naših „malih superheroja“ i da ću zaista moću preneti na pravi način sve njihove dugogodišnje i svakidašnje borbe i pobede. Svesna sam koliko malo se priča o njima zato mi je i želja bila, pokušati to promeniti, bar koliko ja budem umela mogla i znala. Takodje se nadam da će mi se u tome pridružiti i naši drugi blogeri.