ljudi, Ljudi i po koji krokodil
U našem okruženju postoje ljudi i Ljudi. Sigurna sam da se sa ovom konstatacijom slažete. Samim tim, potpuno je normalno i očekivano, da i na online sceni, postoje ljudi i Ljudi.
Jednom je neko negde rekao kako sve i svako ima svoju cenu. U životu je većinom tako. Zbog toga nikad ne želim nikog da osuđujem zbog ovog ili onog postupka. Svako ima svoj razlog zbog kojeg nešto čini, a to opet radi na način za koji sigurno misli da je najbolji. Ko sam ja da ga osuđujem?
U jednom trenutku svog života (ovo već i vrapci znaju), jedinu šansu za sebe i svoju porodicu sam videla na netu. Šta je to tačno bilo, pojma nemam. Ne umem da objasnim, ali videla sam mogućnost. Ogromnu, neprocenjivu. Zbog toga sam ovoliko prisutna na društvenim mrežama. Sate i sate provodim pokušavajući da saznam nešto novo, da pronađem način na koji bi nešto uradila, da sklopim novo prijateljstvo. Tim novim prijateljstvom postajem bogatija!
Mogućnosti se ne rađaju na drvetu. One prosto nisu jabuke pa da mogu samo tako da se uberu. I to drvo je neko morao da posadi. Bez Ljudi, „mogućnost“ ne postoji. Jednostavno i prosto nema ko da ti ih priži, da te podrži. Možeš ti sam nešto da pokušaš, ali kad tad doći ćeš do potrebe zvane „ljudi“.
U vremenu kad mi se desio blog, blogere, twitter i svoje tviter prijatelje počela sam da stavljam na pijedestal. Za mene su oni posebna bića koja jednostavno zaslužuju da se poštuju i vole. Mnogo puta su to dokazali. Za mene su oni online pioniri i neustrašivi istraživači. Najvredniji, najuporniji, najhumaniji ljudi iz našeg okruženja. Neko ko može da poklekne na tren, ali neko ko uvek ustaje uzdignute glave i nastavlja još većom snagom.
Ljudi su društvena bića i samim tim je potpuno normalno da naša online druženja pređu i u prelepa off druženja. Ona kad shvatiš da iza avatara stoje zaista divni ljudi. Šljap, šljap, jedan drugi. Skakućemo kao žabice s jedne u drugu baricu. Neminovnost je da se u tim baricama pronađe i po koji krokodil. Ovde ne mislim na one naše poznate krokodile (medju njima sam i sama 🙂 ) Mislim na posebnu vrstu krokodila .
Krokodili su meni lično draga bića, koja se jednostavno bore da prežive. Ja ih tako doživljavam. Nema ničeg lošeg u krokodilima. Te životinjke me fasciniraju. U čemu je onda problem. Pa u baletankama koje pojedini krokodili pokušavaju da navuku želeći da se ušunjaju, tiho uvuku, prikradu, stope, a pri tome pokušavaju da sakriju svoju pravu narav, bolje rečeno nameru.
Budi krokodil i ponosi se time, jer borba za život je ono što ti daje vrednost. Poneka greška u toj borbi, skupo može da te košta, ali je veća greška sedeti, kukati, psovati, prozivati bez razloga i ne činiti ništa.
Naučimo da menjamo sebe. Ne pred ogledalom stavljajući šminku na lice. Čovek se menja radeći.
Svi mi imamo neostvarene ciljeve. Nek nas oni vuku napred, ipak ne zaboravimo da pri ostvarivanju svojih ciljeva ostanemo Ljudi.
Pobude su Ti plemenite. Na žalost ima nas u kojima čuče „geni“ krokodila i po nekada, svesno ili nesvesno, „isplivaju“ na površinu.
Mišo i ja sam krokodil i znam da grizem i da ne puštam, ali razumeo si ti, ovo su oni krokodili kojih treba da se čuvamo 🙂 Na svu sreću mali ih je broj i sami se veoma brzo otkriju, isplivaju na površinu.
Moj otac je govorio – čojstvo i junaštvo.
Treba biti junak da bi bio čovek (čojek)…
I treba biti čovek, da bi bio junak!
Poslednji objavljen tekst od Branko Baćović je RECI NE NASILJU I BOLNOJ STATISTICI!